Zastupnička politika nije ništa drugo nego servisni aparat, koji posrednički djeluje svrsishodno unapređenju kvaliteta života svih građana Kantona. Jednako tome, zastupnička politika je pored navedenog logistička podrška radnicima. No, ko bolje poznaje problematiku i stanje radnika nego li su to sindikati?!
Prilikom mojih posjeta evropskim zemljama upoznao sam se sa sindikalnim djelovanjem i nerijetko sam svjedočio vrlo korektnim partnerstvima na relacijama poslodavac-sindikat-vlada. Dio je to njihove kulture i impresionirali su me harmonijom ovih odnosa. Ove normative nastojao sam usvojiti i u firmi u kojoj sam jedan od direktora. Želim vjerovati da sam u tome i uspio.
Prateći rad Vlade Kantona Sarajevo, nisam mogao ne primijetiti da se ista i nije baš partnerski postavila prema sindikatima. Kroz cijeli ovaj mandat mogao se zabilježiti niz sindikalnih pokušaja da se obezbjedi dijalog, kako bi se za koji procenat više unaprijedio finansijski status radnika. Simbolični ishodi dešavali ni s tek po organizovanim demonstracijama i nerijetkim medijskim prozivkama, što nije baš najbolji model ove komunikacije. Ne kažem da se na svaki zahtjev treba i mora pozitivno odgovoriti, jer to nije pitanje samo volje i želje političara, već i objektivnih okolnosti, ali da tvrdim da dvosmjerna komunikacija mora postojati i da ista mora biti podložena pozitivnom energijom, jednostavno mora.
Držim jako ružnom porukom izričito odbijanje Premijera našeg Sarajeva o temi nastavka dijaloga s ciljem ostvarivanja jednokratne pomoći na poziv Koordinacije Sindikata, odnosno predstavnika sindikalnih organizacija kao što su Sindikat osnovnog obrazovanja i odgoja, Sindikat policije, Samostalni sindikat državnih službenika i namještenika, Sindikat Univerziteta, Sindikat srednjeg i visokog obrazovanja, Sindikat zdravstva i Sindikat radnika komunalne privrede Kantona Sarajevo. Koliko se sjećam Premijer je bio principijelan u kontekstu odbijanja isplate jednokratne pomoći, a vjerovatno potom i drugog vida povećanja, obrazloživši to argumentima o već implementiranim povećanjima kroz povećanje osnovice.
Vrlo obazrivo iznosim svoj stav o ovome, jer kako i navedoh niz faktora se mora posložiti da bi se na svaki zahtjev odgovorilo pozitivnim ishodom, no pozvaću se i na upozorenja o najavi novih talasa poskupljenja, koja moraju biti praćena povećanjem prihoda kroz lične dohodke. U koliko situacija bude do te mjere radikalna, nova Vlada će umjesto finansijskih povećanja morati obezbjediti socijalne programe zaštite radnika, odnosno svakog domaćinstva. Ostaje da vidimo šta donosi najavljivana kriza, koliko i na koji način ćemo se moći braniti od iste. Moje saopćenje je ujedno i poziv sindikatima na dijalog s kojeg ću sigurno izlaziti sa ambicijom provođenja ovih zahtjeva. Smatraću se istinskim prijateljem radnika ukoliko moji zastupnički istupi budu ishodovali pozitivnim pomacima, ma u kojem procentu bili. Svakako sam stava da naša raspoloživost ne smije biti izostavljena niti prema privatnom sektoru, prema čijim radnicima se također moramo odnosti zaštitnički, naravno ne derogirajući poslovne interese njihovih preduzeća. Jednostavno, moramo biti prisutni u svakoj sferi radničkih odnosa, štiteći naravno i opstojnost ekonomije.
Trebamo raditi predano i profesionano, ali trebamo biti i plaćeni za taj rad…
