Štela, koji je prije četiri godine, i to nekoliko minuta prije objave nepravomoćne presude, išetao iz zgrade zagrebačkoga Županijskog suda te uspio pobjeći iz Hrvatske, nalazi se u BiH čije ga državljanstvo štiti od izručenja Hrvatskoj.
Nakon četvrtog ponovljenog suđenja na zagrebačkom Županijskom sudu, Štela je u novembru 2016. nepravomoćno osuđen na sedam godina zatvora.
Povećana mu kazna
Za razliku od tri prijašnje presude koje je Vrhovni sud ukidao te vraćao predmet na ponovljeno suđenje, ovaj put je odluka o Martinovićevoj krivnji, 24 godine nakon ubistva Jasmine Đukić, postala pravomoćna.
Vrhovni je sud odbacio žalbu Martinovićevih advokata koji su tražili da se nepravomoćna presuda ukine te predmet vrati na peto ponovljeno suđenje. Vrhovni je sud na istoj sjednici usvojio žalbu zagrebačkoga tužilaštva te povisio kaznu za tri godine.
– Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stepena, također smatra da kazna zatvora u trajanju od sedam godina koja mu je izrečena prvostepenom presudom nije primjerena svim navedenim otežavajućim okolnostima koje je utvrdio sud prvog stepena jer sve one ukazuju na potrebu izricanja strožije društvene osude ovakvom pogibeljnom počiniocu.
I pored činjenice velikog proteka vremena od počinjenja ovog krivičnog djela, u pitanju je jedno do najtežih djela, pri čemu je ubijena posve nedužna osoba, a optuženik je taj koji je organizator cijele operacije i koji ostalim sudionicima naređuje što da rade, pri čemu manifestira doista krajnju brutalnost i bešćutnost – naveo je Vrhovni sud u obrazloženju, prenosi Jutarnji.
Martinović je od početka tvrdio da je nevin, ponavljanje suđenja ranije je nazivao “terorom hrvatskih vlasti”, a njegov advokat je tvrdio kako nema dokaza da je odgovoran za ubistvo Jasmine Đukić.
Njega je zagrebački Županijski sud još 1998. godine nepravomoćno osudio za navedeno ubistvo, ali je Vrhovni sud pet dana prije njegovog izručenja Haškom sudu u augustu 1999. godine ukinuo presudu zbog propusta u postupku.
Ratni zločini nad Bošnjacima
Martinović je potom u Hagu osuđen na 18 godina zatvora zbog ratnih zločina nad Bošnjacima u zapadnoj Hercegovini 1993. i 1994, a nakon odslužene dvije trećine kazne u januaru 2012. je izašao iz zatvora u Italiji.
Dva mjeseca kasnije uhapšen je i ponovno pritvoren zbog ubistva u Mostaru, a u julu iste godine počelo je ponovljeno suđenje u kojem je tužilaštvo ublažilo optužbu pa ga je teretilo za tzv. obično ubistvo, a ne kao prije da je zločin počinio iz koristoljublja, odnosno da je Đukić ubio kako bi se domogao njenog stana i prodao ga.
U prvom ponovljenom suđenju Martinović se branio i transkriptima razgovora Franje Tuđmana s najbližim saradnicima iz kojih, po mišljenju odbrane, nedvosmisleno proizlazi da je Martinovića trebalo uhapsiti “za bilo šta” kako bi ga se u svakom trenutku moglo predati Hagu koji je spremao optužnicu protiv njega i zapovjednika tzv. Kažnjeničke bojne Mladena Naletilića Tute. Odbrana je te transkripte dobila tek 2011. pošto je vlada Jadranke Kosor skinula oznaku tajnosti.
Martinovića optužnica tereti da je s Draganom Raspudićem i Krešom Vladićem, koji se prije zvao Azer Kajan, 7. marta 1996. navečer pokucao na vrata Jasmine Đukić. Kada ih je pustila unutra Martinović ju je uhvatio za kosu i vrat i odvukao u dnevnu sobu, gdje ju je Raspudić hicem iz pištolja ranio u stomak. Prema optužnici, Martinović je nakon toga od Raspudića uzeo pištolj i ispalio joj dva hica u prsa i rame, a vidjevši da je još živa, naredio je Vladiću da joj puca u glavu, što je on s dva hica iz automatske puške i učinio.
