Radna grupa za popis nematerijalne baštine koja je formirana na prijedlog UNESCO kancelarije u Sarajevu i Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo, a u suradnji sa JU Muzej Sarajeva, sastavila je prijedlog Liste nematerijalne kulturne baštine Kantona Sarajevo.
Na listi su: Sevdalinka, Proslava sv. Ante Padovanskog na Bistriku, Aščinice – mjesta na kojima se pripremaju i služe tradicionalna jela, Sarajevski ćevapčići, Džandar baklava, Sarajevski samun/somun – umijeće pripreme i način upotrebe, Kujundžije/Zlatari, Muvekit – umijeće navijanja i održavanja satnog mehanizma “a la turca” na Sahat kuli, Izrada filigranskih predmeta (kujundžijski zanat i zlatarski zanat), Pravljenje i upotreba đulbešećera – slatka od ruže, Tradicionalni život stanovnika bjelašničkog kraja, Kazandžijski zanat, Krsna slava, Hodočašće na grob Rav. Mojsija Moše Danona, Sarajevski Purim, Sarajevski žargon, Ramazanski top, Sarajevski krug želja/Sarajevski duhovni put i Umijeće izrade sarajevske papuče.
Predsjednica Radne grupe bila je muzejska savjetnica i predsjednica ICOM-a BiH Alma Leka, te članovi mr. sc. Mirela Šečić Miličević, ekspert za nematerijalnu kulturnu baštinu, Federalno ministarstvo kulture i sporta; prof. dr. Lejla Kodrić Zaimović, profesor na Odsjeku za komparativnu književnost i informacijske nauke, Filozofski fakultet UNSA; mr. sc. Lebiba Džeko, muzejska savjetnica, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine i Amra Madžarević, muzejska savjetnica, Muzej Sarajeva.
Predsjednica Radne grupe Alma Leka u razgovoru za Fenu istakla je da je izvršeno preliminarno identificiranje i definiranje jednog broja elemenata nematerijalne kulturne baštine prisutne na teritoriji Kantona Sarajevo. Prijedlozi su sačinjeni tako da ukazuju na raznovrsnost i bogatstvo tradicionalnog kulturnog stvaralaštva u Kantonu, obuhvatajući kulturne identitete svih građana, bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost.
Važno je napomenuti da je ovaj popis elemenata nematerijalne baštine Kantona Sarajevo u ovom momentu početni i pokazni primjer koji bi se trebao, nakon usvajanja i objave, nastaviti dopunjavati i ažurirati sa novim prijedlozima – potcrtala je Leka.
Govoreći o karakteristikama predloženih dobara na listi nematerijalne baštine, muzejska savjetnica i predsjednica ICOM-a BiH Alma Leka kaže da su tu između ostalog i međukulturni dijalog, tolerancija, ljudska kreativnost i kulturna raznolikost Sarajeva.
Leka je istakla da je nematerijalna kulturna baština glavni pokretač kulturne raznolikosti i garant održivog razvoja u Kantonu Sarajevo, unutar kojeg se kroz usmenu tradiciju i jezik, potom scensku umjetnost, društvenu praksu, rituale i praznike izražavaju kreativnost, znanje, vještine i duh ljudi koji ga stvaraju.
Razumijevanje nematerijalne kulturne baštine različitih zajednica pomaže u međukulturalnom dijalogu i potiče međusobno poštivanje drugih načina života.
Ona smatra da je nematerijalna kulturna baština veoma važan segment cjelokupne baštine.
UNESCO Konvencijom iz 2003. nematerijalna kulturna baština je definirana kao prakse, prijedlozi, izrazi, vještine kao i svi povezani instrumenti, objekti, vještački proizvodi i kulturni prostori koje zajednice, grupe, a u nekim slučajevima i pojedinci priznaju kao dio svog kulturnog naslijeđa. BiH je ovu Konvenciju ratificirala 16. jula 2008. godine.
Alma Leka također navodi da je jedan od prijedloga Radne grupe kada su u pitanju aktivnosti na zaštiti ove vrste baštine, odnosno aktivnosti na valorizaciji, popisivanju, dokumentiranju i promociji nematerijalne kulturne baštine Sarajeva i osnivanje centra ili odsjeka za nematerijalno kulturno naslijeđe Kantona Sarajevo pri Muzeju Sarajeva.
Navedeni centar ili odsjek bi svjedočio o važnosti nematerijalne kulturne baštine i o njezinoj zaštiti, u kojem bi se realizirali svi daljnji koraci, te radio u skladu sa ciljevima UNESCO-ove Konvencije .
Leka je kazala da bi podršku radu budućeg centra trebala dati stručna komisija koja bi se formirala pri Ministarstvu kulture i sporta KS. Zadatak ovog tijela bi bila valorizacija i obrada prijedloga za upis na uspostavljenu Listu, davanje smjernica i uputa u skladu sa načelima Konvencije 2003. Ovakav sistem koji podrazumijeva stručnu komisiju pri nadležnom ministarstvu postoji u zemljama okruženja, a članovi su stručni djelatnici – etnolozi, historičari, vanjski suradnici iz naučnih instituta, fakulteta, muzeja i srodnih ustanova, stručnjaci za tradicijsku kulturnu baštinu..
Tradicija i običaji sastavni su dio kulture svakog naroda, i vrlo su važni za stvaranje vlastitog identiteta, jer u usporedbi s običajima iz drugih kultura mogu se prepoznati razlike, ali i sličnosti koje povezuju te dvije kulture. U tom smislu je vrlo važno očuvati svoj vlastiti kulturni identitet i stvari koje svaki narod, grad i zemlju čine jedinstvenim i prepoznatljivim u svijetu – podvukla je Alma Leka u razgovoru za Fenu.
